Dok sam sjedila u hladovini borova, maestral je miješao njihov miris s mirisom mora, a meni su se vratila sjećanja.
Spuštam noge na crvenu zemlju nakon duge vožnje autom, pozdravljam more iz daljine i udišem duboko slani zrak. Odvlačim kofer, otvaram ga, presvlačim se u kupaći i stavljam ruksak s vodom, knjigom, novčanikom i sendvičem s puta na leđa.
Prva stanica je mali dućan u kojem kupujem magazine koje ću čitati svaki dan na plaži i na terasi apartmana kada je vani najveća žega, sve dok ne izađe novi broj.
Knjigu sam čitala kako bi se izgubila u mašti, a magazin me inspirirao kako da živim, koje nove navike da stvorim, koji recept da isprobam, koje boje da nosim,…
Sjetila sam se tog uzbuđenja i dobrog osjećaja kada vidim da iz mamine torbe za plažu viri još neki magazin koji nisam čitala. Sjećam se njegove težine i već savijenih vrhova stranica i smežuranih papira od slane vode koja kapa s kose dok se čita.
Sjetila sam se,…
Bili su to najsporiji dani mog života koji su donijeli najveće spoznaje.
Cup of Tea je proizašao iz svih mojih snova, spoznaja i promišljanja, ali jedno me mučilo,… On je SLOW, ali kako održati njegovu autentičnost kada je sve oko nas brzo? Kako slow provući kroz medije i društvene mreže, a da mu se ništa ne oduzme?
Odgovor je donio maestral.
M a g a z i n e.
Svaku nedjelju ujutro, na mail-u te čeka Cup of Tea newsletter s Living Magazinom.
Još jedan newsletter u nizu?
Ne.
Ovo nije još jedan newsletter. U ovom newsletteru ja vama poklanjam 15 minuta najsporijeg jutra u cijelom tjednu. Uz njega sve miriše na prohladno jesensko jutro i čaj, a ušuška poput najmekše dekice.
