Svi mi imamo svakodnevne rituale, iako toga možda nismo svjesni. Jutarnja kava ili čaj, možda doručak, popodnevna stanka za ručak, odlazak po dijete u vrtić, večernja čaša vina, tuširanje, nekoliko listova knjige prije spavanja… Sve su to rituali koji nam na neki način strukturiraju dan. Pokušajte se prisjetiti odlazaka na odmor i veselja pri pomisli da vas čeka promjena okoline i nešto novo i uzbudljivo. A sada se prisjetite, što je jedna od prvih stvari koju činite? U glavi počinjete kreirati dan i svakodnevne nove rituale koji će zamijeniti stare do povratka doma.

Sve su religije većim dijelom sačinjene od rituala. Zašto? Upravo nas oni vraćaju na ono što je bitno. Sam taj čin započinjanja rituala stavlja naše tijelo i um u stanje u kojem možemo pobjeći od svakodnevne rutine koju najčešće nismo izabrali i koja nas tjera da se posvetimo isključivo ovozemaljskim stvarima.

Svaki put kada je pred nama neki bitan događaj poput intervjua za posao, usmenog ispita, govora pred puno ljudi ili važnog susreta upravo rituali igraju veliku ulogu jer su oni ono što nas umiruje. Primjerice, stavljanje parfema na određeni način, kratka molitva ili afirmacija koja će nam pomoći izaći iz negativnih misli i slično.

Rukovanje je jedan od rituala kojim potpunom strancu stiskom ruke šaljemo poruku da smo spremni na upoznavanje i konverzaciju. Ne mogu se sjetiti drugog načina koji bi mi olakšao započinjanje razgovora i približavanje bilo kome bez ovog malog rituala.

Pokušajte zamisliti rođendan bez puhanja svijećica i rezanja torte. Cijeli taj događaj ne bi imao smisao ni strukturu kada ne bi bilo rituala oko kojih se slavlje odvija. Sprovodi također imaju svoju strukturu i rituale koji ga sačinjavaju i na taj način pomažu ljudima da se lakše oproste od onoga koji je otišao na vječni počinak.

Još uvijek nam je svima svježe ovo predivno blagdansko razdoblje prepuno rituala koji nas neizmjerno vesele, ali moje pitanje je:

Zašto ih ne bi imali cijele godine? Zašto jednom tjedno ne bi imali neki vlastiti ili zajednički ritual kojem bi se veselili?

Svakodnevica nam je toliko zatrpana raznim obavezama koje se samo gomilaju i imamo osjećaj da nemamo vremena ni za što. Zanimljivo je kako ljudi cijeli dan žure, trče, nervozni su, svađaju se i sve to rade da bi što prije završili sa poslom i došli doma, a što rade doma? Nerijetko provedu većinu vremena pred ekranima. Uživaju li zbilja? Zabavljaju li se? Napreduju li? Mislim da je u većini slučajeva odgovor upravo – ne. Mislite da nemate pet, deset ili petnaest minuta vremena za jedan ritual poput čitanja nekoliko stranica knjige, ležanja u kadi ili bilo kakvu vrstu meditacije? Vjerujte mi da imate. Dovoljno mi je prisjetiti se dana kada je moja Julia bila na prsima gotovo cijeli dan i noć. Nisam imala vremena za sebe i nisam se snašla u početku, ali pokušala sam se smiriti bez obzira na sve i pronaći tih pet minuta jer mi trebaju. Trebaju i vama.

Nemojte si dopustiti da prevagne rutina umjesto rituala jer upravu tu počinje nezadovoljstvo i neispunjenost.