,

Godina dana bez šećera

Kao osoba koja je doručkovala čokoladu mogu odmah reći da početak nije bio nimalo lak. Ni ugodan. Dva tjedna sam prolazila kroz fazu odvikavanja i ne bih to više ponovila. Hvatala me glad i želja za nečime, bilo čime, u različita doba dana, a ponekad i usred noći i tada bih posezala za bananom. “Tješila” sam se datuljama s kokosovim maslacem i s vremenom (nakon pola godine) došla do trenutka kada sam shvatila da više ne žudim za slatkim. Ono za čime žudim je veći obrok ili nešto kiselo poput limunade. Ako pripremim kolač sjetit ću ga se kroz dan i posegnuti za njime najčešće između 18 i 20 sati. U to vrijeme ponekad poželim neku konkretnu slasticu.

PMS mi je bio strašno težak prije AIP-a i terapije koju uzimam. Imala sam migrenu barem pet dana u mjesecu (prije početka ciklusa) i morala sam ležati u zamraćenoj sobi bez zvukova da se stanje ne bi pogoršavalo. Bila sam jako slaba i teško podnosila bilo kakav napor – fizički ili psihički. U tim sam trenucima jela jako masnu hranu i najčešće naručivala hamburgere, krumpiriće i prženi luk, a zatim pila čokoladni smoothie ili pojela brownie. U međuvremenu sam grickala i smoki, čips i jela čokoladu.

Prestanak konzumiranja šećera je nakon šest mjeseci počeo polako dovoditi moj organizam u donekle dobro i stabilno stanje. Naučila sam slušati tijelo i shvatila da se želja za slatkim kod mene pojavljuje nakon nezadovoljavajućeg obroka. Kada pojedem pun tanjur proteina, škrobastog povrća, masnoća i neškrobastog povrća (kuhanog ili pečenog i svježeg), nema mjesta žudnjama.

Ono što sam još primjetila je stabilna energija kroz cijeli dan. Nema naglog umora oko podne ili predvečer. Umor dolazi polako, kreće nakon 19 sati i poštujem ga, puštam da me vodi i gotovo svaki dan sam u 22 sata u krevetu, a do 23 sata sigurno spavam.

Također, nema više naglih promjena emocija koje utječu ponašanje. Glava je bistirija i lakše donosim odluke. Osim što sam izbacila šećer, izbacila sam i svu rafiniranu i gotovu hranu. Mislim da je spoj svega toga zajedno doveo do jednog uravnoteženog stanja.

Voljela bih napomenuti da ovaj napredak nije linearan, kao niti jedan drugi. Bilo je trenutaka stagnacije, trenutaka kada se činilo kao da sam se upustila u nešto za što nemam snage, a ne mogu naprijed ni nazad i trenutaka kada se činilo kao da se sve vraća na staro. U tim trenucima fokus sam neprestabo vraćala na konačni cilj kojem težim – zdravo tijelo sa zdravim duhom da bi naša obitelj bila zdrava i iskustvo i lekcije koje ću prenijeti na svoju kćer.

Živi sam dokaz da se može živjeti daleko bolje i kvalitetnije bez svih rafiniranih proizvoda i šećera svijeta!

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on email

Vezane objave

Dokolica

“Ovakve riječi … nisu upućene čovječanstvu, već vremenu, čitateljima novina, masi čija opasnost, smatram, ne leži u manjku vjere u sebe i vlastitu uzvišenost. Često

Klikni za više »

Barefoot obuća

Ovo je jedna od tema koja mi neprestano zaokuplja misli. Gledala sam, čitala, ispitivala stručnjake i došla sljedećeg zaključka – djeca trebaju hodati bez uložaka

Klikni za više »