,

Dokolica

“Ovakve riječi … nisu upućene čovječanstvu, već vremenu, čitateljima novina, masi čija opasnost, smatram, ne leži u manjku vjere u sebe i vlastitu uzvišenost. Često sam zajedno s općenitim upozorenjem na neutemeljenost takve ljudske oholosti također neposredno upozoravao na događaje iz naše najnovije povijesti, na psihičku nepripremljenost i hvastavu lakomislenost s kojom smo pošli u rat, na nesklonost kako naroda tako i pojedinaca da sukrivnju za to traže kod sebe samih.“

-Hermann Hesse (1932.)

Prisjetila sam se dijela teksta iz knjige “Umijeće dokolice” koju sam čitala kao srednjoškolka. Iskreno, tada nisam imala pojma što uopće znači dokolica, ali to je jedina knjiga Hermana Hesse-a koju tada još nisam bila pročitala.

Sjetim se često te knjige i tih riječi, najčešće upravo kada mi je dokolica potrebna. U današnjem je svijetu teško sjesti negdje samo zato jer nam se sjedi, leći na travu u trenutku u kojem nam se baš leži, zapravo napraviti bilo što iz puke želje i osjećaja. Ali ja čvrsto vjerujem da to može baš svatko od nas.

Ne mora ti svaki trenutak u danu biti potpuno ispunjen i koristan. Znaš li da možeš samo biti? Jer i kada miruješ, kada samo jesi, ti rasteš.

Donesi danas svjesnu odluku da ćeš u nekom trenutku, kada ti dođe, dokoličariti.

Pusti mislima da putuju.

Pusti očima da pronađu što im treba.

Pusti tijelu da pronađe pozu.

Pusti sebi da postojiš.

Osjeti kako si dio svega.

 

“Ako savjesni i brižni, nemamo vremena stati i promatrati,

što nam vrijedi život taj, hoćemo li ga potratiti?

Ako nemamo vremena stajati u šumi ispod grana,

i samo gledati pred sebe, kao ovca ili vrana:

Nemamo vremena vidjeti stabla oko sebe,

ni vjevericu koja sklonište za orah grebe.

Ni usred bijelog dana, ako ne vidimo punoću,

potoke pune zvijezda što sjaje kao na nebu noću:

Ako nemamo vremena zastati kad nas ljepotica pogleda,

i promatrati njena stopala, kako plešu sve plesove odreda:

Ako nemamo vremena čekati da krasan osmijeh njen,

što počeo je u očima, na usne spusti se za tren?

Ako savjesni i brižni, nemamo vremena stati i promatrati,

jadan je život taj, jer sigurno je da ćemo ga potratiti.”

 

– William Henry Davies, “Dokolica”

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on email

Vezane objave

Barefoot obuća

Ovo je jedna od tema koja mi neprestano zaokuplja misli. Gledala sam, čitala, ispitivala stručnjake i došla sljedećeg zaključka – djeca trebaju hodati bez uložaka

Klikni za više »