Majčinska krivnja | Zašto je dobra i kako pomaže?

Vjerujem da sve mame znaju taj osjećaj krivnje koji osjećamo gotovo svakodnevno dok nismo sa svojom djecom. Odlazeći na posao već osjećate tu nelagodu koja će s vremenom nestati, ali tu je baš svaki dan dok ostavljate dijete u vrtiću. Nije lako ni mamama koje rade od doma dok im djecu čuva dadilja jer se često na njih gleda kao da zapravo ne rade i trebale bi stići obaviti sve svakodnevne obaveze vezane za dijete, kuću, odnose, a i posao koji pridonosi jednako kao i posao supružnika koji radi u uredu.

Koliko puta ste samo osjetile taj ružan osjećaj dok ste viknule na dijete jer ste premorene i gladne? Odreagirale ste „krivo“ u određenim situacijama, niste pripremile izbalansirane obroke već par dana, upalile ste crtiće jer više niste mogle držati tempo i što je najteže u cijeloj priči – osjećate se krivo kada uzmete vremena za sebe.

Vi ste najbolja mama što možete biti upravo zbog te krivnje. Ona pokazuje da vam je toliko stalo da u većini slučajeva potpuno zanemarite sebe jer želite da sve bude najbolje što može biti za vašu obitelj. Ne možete protiv toga jer se taj osjećaj nalazi duboko u nama, odmah uz ljubav.

Zastanite malo i razmislite o ovoj rečenici: Mi stvaramo ljudska bića.

Zar to nije dovoljno? Udaljite se od sebe i sagledajte situaciju u kojoj ste. Sjetite se kako ste vi zaduženi za održavanje malog čovjeka živim. Kako raste brinete da postanu pažljivi, dobri i samostalni odrasli ljudi koji će sami donositi odluke. Zato kada razbijate glavu odlukama, probajte se opustiti jer radite najbolje što možete, a vaše vas dijete bezuvjetno voli jer vi ste Mama.

Zahvalite osjećaju krivnje zbog kojeg rastete i razvijate se u bolju verziju sebe. Zbog njega svakodnevno slažete prioritete i raspored. On vas tjera da postanete obazrivi prema sebi i prihvatite sve emocije i promjene jer što se više opirete osjećaju, on postaje jači i teži. Svakodnevno radite male pomake iako to možda niste ni osvijestile jer svemu što mislite da radite „krivo“ sada tražite rješenja i svaki novi dan korak je do ljepšeg iskustva.

Nisam sigurna od kuda mi dolaze tolika velika očekivanja mene kao mame, ali mislim da su dobar motivator da ne odustajem. Nakon godinu dana mogu reći da polaganim, ali sigurnim korakom rastem kao osoba jer sam se našla u toliko neočekivanih situacija koje su me dobro prodrmale i razbudile. Svakodnevno naučim jednu lekciju od svoje male učiteljice koja me tjera da razmislim o svakoj reakciji, slušam sebe, ali slušam i nju koliko god premorena bila.

Imamo sada i ovdje i upravo to pokušavam iskoristiti što bolje mogu. Što više brinem i vrtim neki film u glavi to sam manje prisutna, a primjetila sam da se takvim danima najviše mučimo. Zato svako jutro ustanem malo ranije da probudim tijelo i dušu pa svjesno krenem u novi dan spremna i za osjećaj krivnje.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *