Poljubac | Jednog kišnog jutra na moru

Bilo je to jutro kojeg ću se zauvijek sjećati.

Probudila sam se i po prvi put u životu imala osjećaj da jos uvijek sanjam.

Zatvorenih očiju osjetila sam te pored sebe. Sve je mirisalo na more, kišu i,… Tebe. Slušala sam vjetar kako fijuče kroz prozore, kapi kako padaju po krovovima i tvoje disanje koje se polako mijenjalo. Provirila sam, a ti si me gledao dok su ti se bore smijalice igrale oko očiju. I ne, nisi me samo gledao, vidio si me. Taj trenutak bio je veći od mene i tebe.

Pogled ti je pao na moje usne. Oči ti se više nisu smijale, sada su molile. Znaš li da sam već u tom trenutku bila tvoja? Znaš li da se činilo kao da sam te već jedan cijeli život ljubila kada sam to jutro prvi put osjetila tvoj dah i usne na svom
Licu,
Vratu,
Rukama,
Grudima
Trbuhu,
Nogama,
Usnama?

Njih si ostavio za kraj.

Spojili su se nebo i more.
Moje kapi padale su u tvoju vodu. 
Vjetar nas je nosio i lomio preko stijena, a mi smo se vraćali nazad.

Opet, opet i opet.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *