Letter no.22

Draga Julia,

Pišem ti ovo pismo nakon dugo vremena.

Popila si svoje mlijeko, zagrlila me i stavila svoju glavu na moje rame. Pričala si mi svašta dok sam ti pjevala kako kiša pada, trava raste, a gora se zeleni. Pokazala si mi da te nosim kao kada si bila mala beba. Kako su ti se oči sklapale tako si svoju rukicu uvukla u moju majicu i stavila je na moje srce, baš kao kada si bila beba. Gledala sam u tvoju ruku i primjetila kako je velika. Naravno, kćeri moja, da te promatram svaki dan, ali nisam primjetila koliko si narasla. Zbunjuješ me jer si prije samo 15 mjeseci bila još u mom trbuhu, a još 9 prije toga nismo ni znali da postojiš. Kako si mi tako brzo narasla? Vidjet ćeš i sama jednoga dana kako te nitko ne može pripremiti na dijete i sve što ono donosi – zahvalnost, ljubav, neispavanost, sreća, suze, osmijehe, zagrljaje, iskustvo, maženje, pomicanje granica, nošenje, neshvaćanje i još niz događaja i osjećaja koje nisam poznavala.

Tata i ja mislimo kako si već sada pametnija od nas i brinemo hoćemo li te moći pratiti kada kreneš u školu. Znaš svakog lika i pojam iz knjiga koje čitamo. Izgovaraš slijedeće riječi: mama, tata, baka, deda, jaja i miš, a trudiš se izgovoriti grijalica, olovka i čokolada. Ove zadnje tri riječi si sama počela ponavljati kada si čula da ih mi spominjemo i sada te svako malo zezamo da nam ih izgovoriš. Crtaš preko cijelog papira, bez straha. Počela si točkati nakon što ti je to baka pokazala, a onda si počela crtati i krugove. Nekada su to elipse, a nekada su to lijepi pravilni krugovi. Kada nešto nije po tvom ili si zabrinuta onda napraviš jednu posebnu facu gdje napućiš usta i stisneš obrve. Moram ti priznati da te nekada namjerno malo naljutim samo da gledam ta mala slatka usta kako mi pokušavaju objasniti nešto. Kada se smiješ imaš rupicu u lijevom obrazu. Moram ti priznati i da te često nasmijavam samo kako bi je vidjela. Kada zalijevamo biljke toliko si mi slatka kada pokažeš na kadu da moram uliti vode u bocu, a onda brzim, ali sigurnim korakom žuriš do prve biljke koju moramo zaliti i pokažeš mi prstićem.

Nedavno je baka bila kod nas dok sam ja otišla do grada. Kada sam se vratila doma dotrčala si do mene i pozvala me da mi pokažeš kako si našla smrdljivog martina u kutu pored kamina, a onda si otišla do balkona i pokazala kako ste ga tu pustile da ode. Nakon tog događaja još smo dva puta ja i ti našle smrdljivca i bacile ga van, ali ti još uvijek prepričavaš ovu priču s bakom. 🙂

Mala si mi, a velika. Veselim se svemu što nas još čeka. Grli nas i dalje, ljubi u svaki obraz pa u nos i usta jer da znaš da ja nikada neću prestati. Ni onda kada će te to jako živcirati.

Voli te,

mama

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *