O ljudima | Inspirirano onima koji su prošli kroz moj život

“To je zato što si naivna.”

Ovu rečenicu sam čula previše puta u životu. Jesam li stvarno naivna? Nisam ni sama sigurna. Nikada ne znate što ili tko stoji iza nečijeg postupka i baš zato nikada nisam mogla zaključiti jesu li mi negdje putem možda zakazali senzori pa nisam vidjela na vrijeme što se događa?

Iskreno, rastužuje me misao da danas sa svima moraš biti rezervirana osoba koja dijeli samo nužne informacije kako bi razgovor napredovao i kako bi atmosfera bila ugodna. Stvarno mislimo stati samo na ugodnoj atmosferi? Teško je više i reći nešto drugačije u razgovoru, a da se to ne secira i na temelju toga dođe do potpuno krivog zaključka koji se pretvara u trač i eto nam pokvarenog telefona. Zašto je ljudima teško razumjeti da netko vodi sasvim drugačiji život od njih i da su neki stvarno zadovoljni i sretni? Toliko je smiješno kada mi netko kaže da je nešto nemoguće. Sjećam se kada sam prije nego što sam zatrudnila pričala kako želim dijete, a feedback je bio: “Fakultet? To ne misliš završiti?”, “Ma daj, kud žuriš?”, “To je sigurno jer je Davor stariji od tebe pa želi što prije.”, “Jesi razmislila o tome?”,… Kada sam u trudnoći pričala kako se veselim svemu sa bebom, slušala sam priče o tome kako kada dođe beba život jednostavno stane i nema više ostvarivanja vlastitih želja. Nakon što sam rodila počela sam filtrirati ljude i razgovore jer je to očito jedini način koji mi preostaje. Više nisam spominjala kako sam sretna što sam zaljubljena svaki dan i što je Davor sve što trebam. Nisam pričala o tome kako se trudi nasmijati me kada vidi da sam zapela negdje u svojoj glavi i ne mičem se s mjesta. Šutila sam o stvarima koje su me činile boljom osobom. Kada sam rodila, nisam pričala one sitne detalje koji su došli sa Julijom, a koji čine život jer već onda sam znala da će netko uprljati moje riječi. Trebalo mi je da prihvatima, zamislite, da sam sretna i da imam pravo na to! Ne smiješ reći da ti je dijete dobro jer “sigurno nije” i nemoj nikako pričati da ti muž ustaje usred noći i uspavljuje dijete dok ti nastavljaš spavati jer “to je nemoguće”. Ne pričam previše o blogu ni o tome što radim skoro više nikome tko se ne bavi s tim jer sve je to glupo, bez cilja i “…a gdje ti je staž? Mirovina?”. Ljudi su tako zatvoreni da nema smisla pričati o puno tema.

“Naivna si.”

Od kada znam za sebe pričala sam svima sve onako kako je i iskreno se brinula, veselila, plakala i smijala, a što sam dobila nazad? Baš ništa, čak sam i izgubila. Zato sam i prestala. Što se onda dogodilo? Imala sam uz sebe ljude i sve je bilo baš ugodno. Ugodno mi više ne odgovara i baš zato sada ne biram riječi, teme i emocije u razgovorima nego ljude.

Koji je zaključak?

Budi svoj jer ljudi koji su sretni i zadovoljni vide to isto u tebi i ne osuđuju.

“Neka sam.”

2 Comments

  1. Neka smo! Znam točno o čemu pričaš i dok sam čitala, prisjećala sam se svakakvih ljudi koji su… pa eto, prošli kroz moj život i ostali negdje iza mene. Filtracija svakome dobro dođe, pogotovo u ovo vrijeme društvenih mreža gdje se sve čini nemoguće… 🙂

Odgovori na Kath Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

This error message is only visible to WordPress admins

Error: API requests are being delayed for this account. New posts will not be retrieved.

Log in as an administrator and view the Instagram Feed settings page for more details.