Pa ja odgajam ženu!

Gledam tako svoju kćer koja me promatra i ponavlja moje pokrete. Njezine malene ruke nisu snažne kao moje, ali ipak pokušava otvoriti tu kutiju, a kada ne uspije pokaže mi da joj pomognem. Nije toliko velika da dosegne knjigu sa police, ali pokušava jer je vidjela kako mi lako dosežemo i kada ne uspije, pokaže da joj pomognem. Razmišljam,… hoće li zauvijek ostati tako? Hoće li znati da može sve što poželi iako možda neće odmah uspjeti? Hoće li znati da treba strpljivo pričekati dok malo ne “naraste”? Hoće li me uvijek potražiti za pomoć jer će znati da sam tu? Hoće li imitirati baš svaku moju reakciju kada bude odrasla? Hoće li mrziti što možda vidi mene u svojim postupcima ili na svom licu?

“Stani.”, kažem si jer se vrlo lako zapletem u ovakvim mislima.

Sjetim se sebe i svojih nesigurnosti kroz godine koje su sada iza mene. Nije bilo lako i mislim da baš zbog njih danas volim svoj karakter, tijelo i jedan mir koji se nije dogodio preko noći. Zahvalna sam na svakoj misli koja mi je nekoć prošla kroz glavu jer su me dobro izgradile. Sada kada se pogledam u ogledalo znam za što sam sposobna i koliko me služi ovo moje drago tijelo. Trudim se vratiti mu barem onoliko koliko mi ono i daje. Ima dana kada odustanem ili sam bolesna, ali mislim da i takvi dani dobro dođu jer mi tijelo govori da stanem i usporim. Naše tijelo je daleko od mlohavih ruku, čvrstog trbuha ili debelih nogu i jednom kada to shvatimo sve će se nekako posložiti. Priznajem da nije lako biti sretan, samouvjeren i voljeti sebe, onako istinski jer smo okruženi medijima koji nam kazuju da možda nismo jednako vrijedni ako izgledamo drugačije od onoga što se trenutno smatra idealom.

Pa ja odgajam ženu,… Vrti mi se ta misao glavom svaki put kada kažem samoj sebi nešto ružno jer možda Julia još ne vidi i ne razumije kako se ponekad osjećam, ali ubrzo će i to početi primjećivati, a onda bi htjela da vidi samo lijepe stvari.

5 koraka kako se osjećati dobro u vezi sebe i prenijeti to i na djecu:

I. PREHRANA

Dijeta – riječ koju nebi trebalo koristiti uopće. Zašto? Jer dijeta mijenja stvari privremeno, ono što je potrebno je zdrava, raznovrsna, cjelovita i ujednačena prehrana. Kako od jedne salate nećete smršaviti, tako se niti od jednog kolača nećete udebljati. Bitne su i količine koje konzumirate jer upravo je često i tu problem. Probajte se opustiti i nemojte se bojati masne hrane jer masna hrana (ne mislim da prerađenu masnu hranu) je daleko zdravija od prerađene i pune šećera. Nisam nikakav specijalist za ovo područje da dajem savjete oko ovoga, ali mislim da se djetetu od početka trebaju usaditi zdrave navike i ponuditi mu svu hranu kako bi isprobalo što mu odgovara, a što ne. Primjetila sam da kada se radi velika strka oko hrane, djeca je više odbijaju. Neka to bude jedan lijep i ugodan doživljaj, pustite ih da sudjeluju u pripremi, neka kušaju sve što ih zanima.

Ako u razgovoru pričate kako ste imali težak dan i jeli “lošu” hranu, vaše dijete će stvoriti u svojoj glavi koncept “loše hrane” što će dovesti do toga da misli se upravo ta hrana jede kako bi se osjećali bolje.

II. FIZIČKA AKTIVNOST

Budite aktivni zajedno svaki trenutak koji stignete. Dok se moja Julia igra, ja pored nje vježbam. Nisu to nikakve teške vježbe nego osnovna istezanja. Čim izvadim svoju prostirku, ona veselo uzme knjige ili Lego i sjedne uz mene pa se malo igra, malo čitamo i pričamo, a malo imitira to što ja radim. Pokušajte, znam da ste umorni, ali pokušajte vani trčati s njima, čučnuti i skočiti, dopustite da vam srce brže zakuca. Na taj način ćete pokazati svojoj djeci da je bilo kakva aktivnost zabavna vama, a onda će biti i njima.

Upisujete li ih na neku od aktivnosti, potrudite se pokazati im kako je to prvenstveno zabava, a ne još jedna od obaveza koja ih čeka nakon vrtića ili škole. Plešite. Nema boljeg od ovoga! Plešite dok kuhate, plešite prije spavnja, plešite cijeli vikend jer ovo je odlična zdrava zabava za sve.

III. LJUBAV PREMA SEBI

Znam da će doći i trenutak kada će moja kćer pomisliti da možda nije dovoljno dobra i želim da bude spremna na to. Strah me jer vidim kako se mlađe generacije zlostavljaju fizički i psihički više nego ikada upravo zbog društvenih mreža. Kao da nazaduju ljudski odnosi,… Što je najtužnije nekada ovakve priče završe nesretno. Zato imajte razumijevanja prema sebi, svojoj djeci i svom partneru. Pokažite koliko je lijepo kada smo iskreni, otvoreni i spremni na komunikaciju koja rješava popriličan broj problema. Pokažite im kako postoji rješenje.

Poradite na sebi jer uvijek ima mjesta za napredak i zapamtite da vas cijelo vrijeme gledaju te malene znatiželjne oči i upijaju.

Kćer od moje prijateljice je bezbroj puta čula kako si mama priča da je debela, ima debele noge, trbuh kao trudnica,… Tako je jednog dana malena došla i rekla joj: “Mama, ti si debela.”, a kroz par mjeseci uslijedilo je i “I ja imam debele noga, mama.”. Tek onda je shvatila koliko je pogriješila.

IV. ZAHVALNOST

Smislite večernji ili jutarnji mali ritual gdje ćete zajedno zahvaliti na nečemu što vas je razveselilo, uljepšalo dan, naučilo novu lekciju ili možda nasmijalo. Ovako ćete usmjeriti dijete da razmišlja o tome što mu se kroz dan dogodilo jer slijedi vaših par minuta kada ćete pričati i zahvaljivati.

Ovaj način je mene potaknuo da prvotno svako jutro zahvalim na zgodama i nezgodama, a kako vrijeme prolazi tako sam naučila stati u trenutku kada se nešto dogodilo, osvjestiti se i zahvaliti. Oslobađajuće je kada ste sposobni zahvaliti i na ružnim stvarima. Korak po korak.

V. REAKCIJE

Negativnosti u medijima bi trebalo biti što manje, ali kako vrijeme prolazi tako to postaje nemoguća misija, a mi nesvjesno reagiramo na njih. Ono što možete napraviti je naučiti filtrirati stvari koje vidite i čujete. Kod mene se to odvija nekako ovako – čujem negdje da kreću vijesti, maknem se ili preokrenem program, ako vidim da portal ili blog koji čitam nisu iskreni i na neki način vrijeđaju bilo koga ili bilo što ja stajem sa čitanjem i više ga nikada ne pogledam niti preporučam ikome, ako primjetim igdje išta negativno to također eliminiram. Ovo se odnosi i na ljude. Možda zvuči rigorozno, ali mislim da je to vrlo potrebno svima nama.

Djeci je teško objasniti što je to krivo ili ružno, pogotovo ako su malena, ali vodite se time da su djeca vrlo perceptivna, nevina i neiskvarena. Oni će prije vas osjetiti ako je nešto “krivo” i pustite ih neka ih vodi osjećaj, a onda ga i potvrdite. Imajte na umu da prate vaše reakcije. Ako svaku večer sjedite svi zajedno i gledate vijesti na kojima govore negativne stvari nakon kojih se osjećate teško pa se žalite, zamislite samo što vaše dijete misli u tim trenucima?

Julia je još mala, ali ono što vidim je da upija moje reakcije i na temelju njih i sama reagira. Jedino što mogu napraviti je potvrditi njezinu reakciju ili joj pokazati drugačije.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *