Cup of Tea Mama

Dugo vremena tražim tko sam to JA zapravo? Ne ova JA što sjedi ovdje i pretvara misli u rečenice, već ona koja je sve to doživjela i osjetila – bez riječi.

Ima to nešto što sam mislila da je samo jedan dio mene, zakopan negdje jer nije bitan. Zašto nije bitan? Jer ne žuri. On miruje, čeka i u njemu nalazim utjehu. Kao da ne želim „potrošiti“ taj osjećaj pa ga tako negdje duboko zakopam.

Priznajem da sam bila u krivu. To nije dio mene, to sam JA. Kada osjetim miris lavande – vratim se k sebi. Kada gledam i slušam more pred kišu – vratim se k sebi. Kada ugledam kameni put kroz nečije dvorište koji okružuju zimzelena stabla i grmlje kroz koje jedva prolazi sunce, iz nekog razloga – vratim se k sebi. Miris grada nakon prvih kapi kiše. Plamen svijeće. Čaj od kamilice. Jazz. To je moj „cup of tea, a ja si iz nekog razloga nisam si dopuštala da uživam u tome ili da maštam jer što ako se to ne ostvari? Što ako se usudim željeti?

Razmišljala sam i željela sam krivo. Kada nešto želiš nemoj to željeti kao: „Želim živjeti uz more.“ i vizualizirati materijalno, drži se za taj osjećaj, drži se za to što si TI. Nije lako jer svijet oko nas funkcionira direktno, a to je sve kratkotrajno.

Majčinstvo je toliko težak poziv da se često izgubim u svemu tome. Zato se natjeram da stanem kada mi to situacija pruža i sjednem sama sa sobom. Fokusiram se na miran osjećaj koji imam u sebi i on vrlo brzo dođe u nekom obliku – Julia odspava malo duže, padne kiša, sjednem i popijem čaj, pustim onaj jazz koncert za koji mislim da nemam vremena, pustim onaj podcast o kojem već dugo razmišljam i vratim se k sebi.

Prestala sam čitati novine i vijesti, nemam TV u stanu, družim se s ljudima od kojih mogu nešto naučiti i koji me guraju da idem dalje, da ne odustajem. To je bila velika promjena i preporučam je svakome. To ne znači da ignoriram realno stanje u svijetu i oko sebe nego mi to pomaže da krenem od sebe i svoje obitelji. Sjećam se koliko sam blokirana bila kada sam svakodnevno čitala vijesti jer ako je negdje tamo toliko ružno stanje, ja sigurno ne mogu pomoći. Sloj po sloj slagale su se negativne emocije i ja više nisam imala prostora za disanje.

Moj „cup of tea“ je vraćanje k sebi. Nadam se da će postati i vaš jer nema boljeg osjećaja nego kada uspiješ napraviti to za sebe. Barem jednom.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *