Letter no.21

Draga moja Julia,

Trebalo ti je samo 14 dana da od male polupuzavice postaneš haharica koja puza kao velika i diže se na noge pa pomalo hoda uz stol. Neustrašiva si i zato meni svako malo stane srce. Krenuo ti je rasti zubić i sada noćima ne spavamo, ali znaš što? Jedva čekam jutro da te prebacim u naš krevet i da puzaš do tate i baciš se na njega i maziš, a onda se brzo okreneš nazad na trbuh i dopuzaš do mene pa se okreneš i maziš samnom. Svašta si nam počela pričati i nisam sigurna prepričavaš li svoje snove kao ja svaki dan tvom tati ili ne sanjaš ništa kao tvoj tata, ali zato puno pametuješ? Šalim se draga moja, obožavam vas oboje više od ičega!

Jednom kada ćeš i sama imati dijete, vidjet ćeš kako je neobična ova naša ljubav. Kao da znam unaprijed što ti treba. Neutješno plačeš, a onda te uzmem k sebi i ti se čvrsto stisneš uz mene pa me gledaš pogledom – zašto me prije nisi uzela? Postaješ mali čovjek i veselim se tome jer se razumijemo. Što god da te pitam ti mi odgovaraš na svoj način. Kako je samo teško znalo biti kada si bila onako sitna mala bebica koja je samo promatrala. Zapitam se kako sam onda znala što ti treba? Najviše me veseli što izgleda da si malo blesava kao i ja pa se sve češće smiješ i izvodiš svašta da i mene nasmiješ.

Ti i ja, dvije prijateljice Julia moja. Nadam se da će zauvijek ostati tako!

Voli te,
mama

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *