Sretna mama – sretno dijete

Posljednih par dana Julia je neobično nervozna. Također se jos uvijek budi po pet ili sedam puta kroz noć kako bi cicala. Cijela ta situacija pomiče granice u meni.
Ponavljam si tako “sretna mama – sretno dijete” ali nisam ja nesretna, samo sam umorna. Julia je sretna ali samo ako je na rukama ili u nosiljci ili ako glumim dvorsku ludu cijeli dan. Ako radim po njezinim željama onda gura obje ruke u usta ali se ne žali već se smije. Ako pak odlučim nešto pojesti s nogu to je nemoguća misija. Rečeno mi je: “Pusti je neka plače malo, neka se dere.”, ja to ne mogu. Ne mogu gutati hranu niti popiti sok dok ona nezadovoljno viče i ako ne dođem kroz pet minuta, to se pretvori u plač nakon kojeg joj treba barem deset minuta dok se ne smiri.
Spavanje preko dana? Po petnaest minuta dok cica ili pola sata u nosiljci. Duže spava samo ako smo na svježem zraku u šetnji ali opet je zapao snijeg i prehladno je. Gdje je ono lijepo sunce što nas je pozvalo na zrak prošli tjedan?

Nekada se treba ovako požaliti tek toliko kako bi se netko pronašao u tome i znao da nije sam. Bebe su zahtjevne. Količina ljubavi koju imamo za njih je,… nemjerljiva. Zato nam je toliko teško jer nije samo neispavanost i iscrpljenost u pitanju tu dolazi i stalna zabrinutost i fokusiranost na kakvu nismo naučili. Nitko ne spominje strah od toga da gubimo sebe. Sve što sam do sada bila ja ili što sam mislila da sam ja – više gotovo i da ne postoji. Duge kupke? Kuhanje i spremanje večere po par sati? Posjećivanje novootvorenih kafića? Martini u centru? Putovanja?
Ne kažem da toga više neće biti nego da mi to više nije pojam uživanja ili opuštanja. Sada je to spavanje u komadu barem 3 ili 4 sata, pranje kose dulje od 15 minuta, barem jedan topli čaj u danu ili možda prošetati sa Julijom svaki dan po suncu.

Nije lako i s vremena na vrijeme trebam podršku više nego ikada. Zato,… držite se mamice!

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *