Letter no.14

Najslađa moja Julia,

Spavaš pored mene u kolicima. Nekada pomislim da točno znaš kada moraš odspavati duže od 20 minuta da ti napišem pismo. Budiš se otprilike svaka dva sata kroz noć, a pred jutro svakih pola sata. Već se sada smijem dok zamišljam kako ću te buditi svako malo i tražiti te kakao kada budeš velika. Vjerujem da ću do onda već zaboraviti na sve ovo i imate neke druge mamine slatke brige.

Jesi li sretna?

Što te veseli? Što misliš da bi trebali više raditi da budeš sretnija? Reci mi sve da se potrudim da nam svima bude lijepo. Baš sam razmišljala imaš li već neko najdraže jelo koje kuham? Ima li nešto što te podsjeća na dom? Kada se loše osjećam često zamišljam da mi je sada bakin pileći saft, faširanci ili domaći kuhani štrukli. Dok si mi bila u trbuhu uglavnom sam sanjala o njezinim receptima. Imaš li ti tako neki recept od kojeg bi se odmah osjećala bolje? Kada dolaziš doma znaš li s ulaza koje te jelo čeka? Meni je to bio najdraži dio dana. Vraćajući se gladna iz škole znala sam da me čeka topli ručak. Dok sam se penjala uz stepenice do drugog kata točno sam osjetila mamin ručak i znala sam što ću danas jesti. Sada dok razmišljam o tome odjednom sam ogladnila.

Probudila si se i počela tužno plakati kao da se baš i nisi htjela probuditi. Sada moram tipkati i pričati na glas što pišem dok te držim u rukama.

Sunce je danas napokon provirilo i to znači da ćemo uskoro u duge šetnje od kojih ćemo obje biti zdravije i još sretnije!

Voli te,
mama

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *