Rodila se mama

Ovo je jedan od onih dana gdje mi oči suze dok pišem post.

Takvo je vrijeme, takav je dan, takve su noći.

Julia je ponovo bolesna i najteže je slušati kako teško diše kroz nosić i kašlje. Tako je mala i nježna, a kašalj joj zvuči kao u kakvog djeda. Strah zbog nje i ljubav,… nitko mi nije rekao koliko puno ljubavi osjećaš za to malo biće. Zastrašujuće puno. Hodam s njom u rukama i glavom mi se vrzma „Što bi bilo da sada padnem?“, vozimo se u autu „Svi voze prebrzo, ajme, što ako se zaleti netko u nas?“, ostavim je samu da se igra na minutu na krevetu „Zašto sam otišla na wc? Što ako si navuče prekrivač preko glave?“. Stvarno postaneš puno svjesniji svega oko sebe i iskreno,… malo luđi. Što sam više neispavana strah se povećava i prelazi sve granice. Stvarnost oko mene postoji kao neka kulisa, a ja živim u svojoj glavi sa svojim mislima. U svojoj vlastitoj predstavi gdje sve ima smisla samo meni.

Iskusila sam umor prije Julie. O da. Iskusila sam neprospavane noći gdje sam završavala projekte. Bilo je teško i naporno. Iskusila sam neprospavane noći gdje sam učila. Isto tako sam iskusila one gdje sam pila i plesala cijelu noć, a onda radila od 7 ujutro. Ma ništa,… ništa se ne može usporediti sa umorom koji sada osjećam. Osjećam kako se u svakom zglobu nakupio umor koji se manifestria kao tupa bol. Tijelo je umorno ali ide dalje. Zna da nema stajanja. Kada napokon dođe večer i legnem uz nju, ne mogu zaspati! Zašto? Nemam pojma. Ležim širom otvorenih očiju i onaj san koji mi je cijeli dan u naletima dolazio na oči, više ga nema. Kada napokon usnem, budi me Julia da je hranim. Ili kašlje. Ili jednostavno ne želi zaspati i vrti se u polusnu.

Takvo je vrijeme, takav je dan, takve su noći.

Sa bebom dođe i prevelika količina ljubavi koju nosim stalno sa sobom. Nije teška, baš naprotiv, toliko je lagana i prozračna da me često ponese i imam osjećaj da letim u tom balončiću. Kada me pogleda u oči, nema me tu. Živim u njezinim očima. Živim od njezinog osmijeha i dodira. Istovremeno zastrašujuća i predivna preplavljenost ljubavlju. Jedan dio misli sada je zauvijek zaokupljen mislima o Juliji – Je li sretna? Gladna? Je li joj dovoljna samo jedna deka kada spava? Zašto je danas tako ozbiljna? Je li sretna? Zadovoljna? Što znači kada tako odjednom zaplače? Mazim li je premalo? Boli li kada joj čistim nosić? Je li sretna?

Osim misli, zauzela je i veći dio moga srca. Ma koga ja lažem, cijelo moje srce.

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *