Draga Julia,
Ležiš u kolicima i spavaš. Spavaš svojih 15 minuta dok ja brzinski pišem sve što mi se vrtilo glavom dok sam te dojila.
Od kada sam te rodila ja sam se preporodila. Tvoj razigran i istraživački duh potiče me da budem svoja. Nisam ja nikakva ozbiljna ženska. Nadam se da si već otkrila koliki se svijet mašte krije u mojoj glavi. Svaki slobodni trenutak volim provoditi sanjareći o svemu i svačemu, a tako i o tebi ljubavi mala. Dok te još nisam imala, zamišljala sam kako ćemo zajedno plesati, skupljati jesensko lišće, oslikati sva prazna platna koja stoje spremljena i smijati se. Moj san se ostvario i imam te uz sebe. Sada si ti moj svaki slobodni trenutak i ne moram više sanjariti. Sada je svaka igra jedan mali novi svijet u kojem se obje izgubimo.
Opet je počeo padati snijeg. Mislim da je vrijeme da zapalim svjećice i skuham jedan fini čaj od kamilice koji me uvijek podsjetiti na djetinjstvo, obitelj i dom. Sada ga pijem s tobom Julia. Sada si ti moj dom.
Voli te,
mama
