Letter no.11

Draga Julia,

Jedva sam te uspavala jer si se opet razbolila. I to baš na tatin rođendan. Ležiš pored mene u svom gnijezdu. Da samo znaš koliko volim što si uz mene. Često se probudim samo da te malo gledam dok spavaš. Poljubim te i spustim glavu nazad na jastuk.

Razmišljala sam neki dan kako će izgledati svijet i ljudi kada budeš čitala ovo. Dok sam ja bila mala, nismo mogli ni sanjati da će biti normalno gledati u mobitel dok hodaš. Ili pričati preko kamere u javnosti. Baš me zanima kako komunikacija izgleda sada. Sjećam se kako sam voljela gledati film “Povratak u budućnost” koji je medu najdražim filmovima tvog djeda kojeg nažalost nikada nisi upoznala. Nadam se da sam te već natjerala da ga pogledaš! Sve nastavke! Zanimljiv je jer sam ja mislila da će tako biti kada budem velika. Sada je poprilično smiješan, a mogu tek misliti kakav je tebi. Tvoj tata kaže kako će uskoro auti voziti bez vozača i nitko više neće trebati imati svoj auto. Također kaže da ćemo pomoću svojih misli moći pretraživati internet i nećemo morati učiti nove informacije jer jednom kada ih pohranimo u svoj mozak – mi to već znamo. Za ovo se nadam da nećemo doživjeti. Uostalom, tvoj tata priča svakakve gluposti. Znam da si vjerojatno već primjetila ali dok ovo čitaš još je stariji i vjerojatno još blesaviji. Ali zato ga i volim.

Nadam se samo da su ljudi malo sretniji nego sada.

Voli te,
mama

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *