Letter no.10

Draga Julia,

Navršila si 4 mjeseca! Trenutno ležiš pored mene u kolicima i spavaš. Samo da znaš da moram kolica gurati nogom dok ti tipkam. Nema veze, sve će ovo ionako prebrzo proći. Nadam se da se svaki dan smiješ baš kao i sada. Sinoć smo se vratili sa 1. rođendana od tvog prijatelja Damjana i bila si toliko raspoložena da si se smijala dobrih 10 minuta dok te tata držao, a ja radila budalu od sebe.

Htjela bih da mi nešto kažeš.

Reci mi kćeri da su ti dani koji su iza tebe ispunjeni zabavom i srećom. Reci mi da sam bila uz tebe u svakom trenutku i da te nikada nisam povrijedila. Više od svega želim da nikada ne spoznaš tugu i bol koju sam ja doživjela tako rano i toliko puta u svom životu. Reci mi da voliš i da si voljena. Pričaj mi što sanjaš kada legneš navečer. Znaš li da te svaku večer poljubim za laku noć iako već spavaš? Reci mi da te i dalje nježno budim. Nadam se da sam strpljiva. Reci mi ako nisam. Reci mi sve što mi želiš reći, nemoj se bojati. Slušat ću te. Nekada sam i ja bila dijete i prošla sve to. Mogu ti reći da je najbolje kada kažeš što ti je na duši jer nekada šutnja zvuči drugčije nego što bi htjeli.

Možda smo ja i tata zaboravili ne nešto – upozori nas. Natjeraj nas da putujemo, istražujemo, šećemo i igramo se. Da! Julia, natjeraj nas da se sjetimo kako je to biti radoznalo dijete željno igre, sanjarenja i druženja. Sjeti nas kako je to živjeti u trenutku jer dan je kratak i za čas će se u parku upaliti svijetla, mama će viknuti sa balkona i svi ćemo morati doma prije mraka.

Julia, molim te, sjeti nas.

Voli te,
mama

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *