Studij i trudnoća

Sama ideja da sam trudna na diplomskom studiju, činila se gotovo nemogućom. Raspored mi je ionako bio kaotičan, a da sam još uz to trudna? Ma ne. To je neizvedivo.

No kako je vrijeme odmicalo, želja za bebom rasla je sve veća. Odjednom je postala dio moje svakodnevice. Počela sam zamišljati da je to stvarno istina. Planirala sam obroke, pila redovito vitamine, odvajala vrijeme za sebe, išla spavati dosta rano i budila se još ranije.

Malo po malo počela sam osjećati tipične simptome prvog tromjesečja. Prva trudnoća trajala je tri mjeseca događala se pred kraj semestra i početkom ljetnih ispitnih rokova.

Moram odmah reći da vas nitko nikada u potpunosti neće razumijeti ako nije bio trudan. Budite spremni na to jer sam osobno prolazila situacije gdje ljudi jednostavno nemaju razumijevanja. Koliko god mi je bilo mučno od mirisa, okusa ili gledanja u ekran, ljude to naprosto nije zanimalo. Ujutro sam se jedva ustajala, navečer sam jedva dočekala da legnem. Bila sam u stanju spavati 12 sati bez problema. Počela sam plakati na svaku sitnicu i migrene koje inače imam, postale su sve češće. Kod ove trudnoće imala sam nagli porast bete HCG što je možda uzrokovalo da se osjećam toliko loše. Kako je ta trudnoća završila kiretažom, uz mene su ostali ljudi koji su odvojili malo svog vremena i pokušali razumjeti. Dovršavali su samnom projekte i pomagali oko seminara. I njima hvala. Možda sam i sama kriva jer sam tip osobe koji se uvijek šali i smije, pa me nekada teško ozbiljno shvatiti. Ovo sam negativno iskustvo prihvatila kao lekciju. Oprostila sam sebi što sam tako naivna i oprostila drugima što ne razumiju.

Naučivši lekciju, započela je i druga trudnoća.

Ovaj put sam bila malo pametnija, pa sam se jednostavno opustila i mantrala Krležinu baladu:

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo,
pak ni vezda nebu
da nam nekak nebu.

Na predavanjima sam opušteno sjedila i odmarala, dok sam prazan hod između većinom pokušavala provesti vani i protegnuti se. Jela sam hranu koju sam pripremila doma i pila puno tekućine. Živciranja koja su sastavni dio studiranja zbog predaje projekata ili učenja za kolokvije i ispite, pokušavala sam što bolje izbjegavati. Doma bi uzela skriptu i čitala je na glas dok sam si mazila trbuh. Ako sam i zaspala, a najčešće jesam, nisam dizala paniku. Zanimljivo je da čim sam zauzela stav da mi je svejedno kako će godina na faksu završiti i da je moja beba najvažnija, sve je krenulo nekako lakše i jednostavnije.

Ako ste u situaciji u kakvoj sam ja bila, možda će vam se po glavi motati pitanje – kako će se profesori ponašati prema vama sada kada ste trudni? Hoće li vam izaći u susret?
Nemojte se osjećati loše ako vam netko pomogne. To je napravio isključivo zato jer je upoznat sa poteškoćama kroz koje prolazite. Događaju vam se razne promjene – vidljive i nevidljive i zbog njih vas jednostavno trebaju tretirati drugačije od drugih. S vremenom se naviknete da vam je sve postalo teško, ali morate znati da se smijete žaliti i opravdavati. Osobno sam si svaku večer vrtila sve što sam radila u danu.
To je izgledalo nekako ovako: ujutro si jedva ustala prije 7, boljeli su te kukovi, koljena i glava, skuhala si i pripremila za jelo jer ćeš cijeli dan biti na faksu. Pozvala si Uber (jer nakon pada u tramvaju, ponovna vožnja ne dolazi u obzir) i u vožnji ti je bila muka jer si brzo morala pojesti kako bi stigla na vrijeme. Na faksu si sjedila na predavanju dva sata i sada te kukovi još jače bole, a leđa tek počinju boljeti. Mrvica u trbuhu opet je imala tulum većinu dana, pa si tako morala često na WC. Pred kraj dana počela su te boljeti stopala, a i trbuh koji je navečer bio sve niže i nekako teži. Ponovo si pozvala Uber koji te odvezao doma. Vani je već bio mrak i skoro si zaspala u autu. U zgradi si se jedva popela do 4. kata. Kada si stigla u stan obučena si legla na krevet i nisi se mogla pomaknuti neko vrijeme. Kada si napokon ustala, pojela i otuširala se, došlo je vrijeme za pisanje seminara i crtanje projekta. Nisi imala više snage ni volje, boljelo te cijelo tijelo, ali odradila si sve što si morala. Legla si i sada napokon možeš zaspati i odmoriti. Bravo, još jedan dobro odrađen dan.

Pohvalite sami sebe, zagrlite se i nagradite nečime što vas veseli jer ste zaslužili. Budite nježni prema sebi, nigdje ne žurite jer trudnoća je prekrasno iskustvo koje bi trebalo proživjeti smireno. Kada završi to razdoblje i u ruke primite malo čudo, nastavite živjeti na isti način jer, kažem vam, ništa nije bitnije od ovoga tu i sada.

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *