Letter no.9

Draga Julia,

Prvi put sam osjetila kako se mičeš u trbuhu dok sam sjedila na jednom predavanju na fakultetu. Škakljala si me, a ja se za to vrijeme nisam usudila disati pa sam zadržavala dah jer sam se bojala da ćeš prestati. Sjećam se da sam se u tom trenutku osjećala kao da smo same na svijetu u jednom balončiću. Tvoja lupkanja davala su mi snagu da ne odustajem i da idem dalje. Počela sam bolje brinuti o sebi jer si i ti dio mene. Gdje god da sam išla više nikada nisam bila sama jer si većinu dana bila aktivna, baš kao i sada. Nastavljaš me tjerati da budem bolja i da ništa nije nemoguće.

Osim uspavati te po danu.

Upravo te držim jednom rukom i spavaš mi na prsima dok ti drugom pišem pismo. Gledam kroz prozor dnevnog boravka i vani je prekrasan veliki pun Mjesec. Sutra će ponovo ovaj siječanj Mjesec biti pun, a uz to najbliži Zemlji u svojoj orbiti i još će biti pomrčina! Možda se zato osjećam ovako sjetno. Ako se sjetiš nekada, pogledaj u Mjesec i reci vidiš li mu oči, nos i usta? Puno puta sam to spomenula ljudima i oni to najčešće ne vide. Neki čak misle da sam luda.

Voli te,
luda mama

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *