Trudnoća i porod

Voljela bih dati jedan savjet svima koji će uskoro proći porod, a nisu sasvim spremni na to.

Po prirodi sam veliki paničar. Bojim se vaditi krv. Također, krv ne smijem vidjeti niti namirisati. Od pomisli da idem u bolnicu oblije me hladni znoj. Oduvijek osjećam svaku najmanju projmenu u svome tijelu i često samu sebe uplašim da nešto ozbiljno nije u redu. Uglavnom je problem daleko manji nego što sam ja mislila. Ali ponekad sam i u pravu.

Tako nisam imala dobar osjećaj oko prve trudnoće. Bila sam presretna kada sam vidjela blijedi plusić na testu za trudnoću. Vadila sam odmah beta HCG i saznala da je nekako previsok za tjedan trudnoće u kojem sam bila. Moram napomenuti da rezultati bete i tjedni trudnoće jako variraju. Čak sam mislila da se možda radi o blizancima i potajno se uzbuđeno veselila. Kako sam prvi put bila trudna, nisam znala jesu li tolike mučnine, glavobolje, iscjedak, vrtoglavice i promjene na koži ustvari normalni. Bio je to jedan dan kada mi se naglo zavrtilo u glavi, a ja sam mislila da je to zbog vrućine vani koja mi inače smeta. Tada sam već više dana imala jake migrene, ali taj dan se nisam mogla nositi s tim. Pritisak u glavi izazivao je u meni jake mučnine. Hodala sam žimrečki do wc-a, ali nisam uspjela povraćati. Taj teški dan sam samoj sebi rekla da ovo nije u redu i da se moram pomiriti s tim da ova trudnoća neće uspjeti. Na slijedećem ultrazvuku rekli su da nema više ničega i ja sam dobila svoju potvrdu. Nisam sigurna jesu li hormoni u pitanju, emocije koje divljaju ili samo strah da se ipak bebica tamo nalazi ali morala sam napraviti još jedan ultrazvuk privatno za svaki slučaj. Tamo sam dobila konačnu potvrdu nakon koje sam jednostavno potonula negdje duboko u sebe. Obavljena je kiretaža za vrijeme koje sam spavala. Fizički oporavak je bio brz i skoro bezbolan, ali ja se nikada nisam pomirila s tim. O tome neki drugi put.

Nakon svega toga možete samo zamisliti kako sam sretna bila kada sam saznala da sam ponovo trudna. Sreća i strah u jednome. Kroz drugu trudnoću mi se sveukupno stanje nekako popravilo. Postala sam malo hrabrija – zbog bebe. Sve pretrage pokušavala sam obaviti sa minimalnom dozom panike. Umirivala sam se razmišljajući kako ću se uskoro smijati svemu ovome zajedno sa svojom bebom u rukama.

Kroz trudnoću sam vizualizirala porod i pokušavala usporeno disati kako bi se smirila. Mantrala sam par rečenica koje su mi kasnije pomogle na porodu. Pokušajte naći nešto u sebi što će vas smiriti i sjetite se toga kroz trudove i sami porod. To će se dogoditi samo jednom i samo onda i samo tamo, zato morate biti prisutni i misliti da je beba najbitnija u svemu tome. Zamišljajte kako je svaki trud jedan korak bliže bebi. Pokušajte opustiti zdjelicu, leđa i stražnjicu dok traje trud, tako ćete pomoći da se beba lakše spusti. Znam da je lako pričati o tome sada, ali bitno je ne odlutati i prepustiti se boli.

Samo ću još reći da je istina što kažu da kada prvi put primite dijete, zaboravite na svu bol.

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *