Letter no.5

Draga moja kćeri,

Ostala si čvrsto uz mene čak dva tjedna nakon termina. Ne krivim te, bilo ti je lijepo. Uživale smo obje. Većinu dana smo bile same i plesale, mazile se i slušale glazbu. Pjevala sam ti, a ti si na sve neumorno odgovarala. Na jednom od prvih ultrazvuka skakala si i odbacivala se kao mala ribica, a doktor je rekao da si naočigled živa beba i da ne moramo ništa više provjeravati. Pred kraj trudnoće si obavezno barem jednom lupila doktora u ultrazvuk. Već onda sam bila ponosna na tebe.

Na dan poroda mislila sam samo na tebe i kako ću te uskoro vidjeti. Više nego ikada zamišljala sam ti lice, boju kose, boju očiju, pokrete i osmijeh. Rođena si navečer nakon 6 sati trudova. Doktori su te do zadnjeg trenutka ostavili da uživaš u vodenjaku. Vrlo brzo si izašla van nakon čega su te odmah položili na moja prsa. Promatrala si sve oko sebe tako jasno i ozbiljno, baš kao i sada.

Sjećam se kako sam ugledala pun mjesec te večeri. Moram ti reći da vjerujem u bajke i u to da ništa nije slučajno. Zato sam pomislila da te mjesec došao pozdraviti sa svojim zvijezdama. Slijedeći dan obišlo te sunce, a navečer ti mahnula kiša.

Od prvih dana si koncentrirana u svemu što radiš. Tako si brzo primjetila da imaš rukice, a onda i nogice. Počela si se okretati za mojim glasom, a onda i sama pričati svojim gu-gu jezikom. Već se okrećeš na trbuh i nazad na leđa. Smiješ se najslađim glasićem pa nekada od dragosti zube stisnem tako jako da se bojim se da će puknuti. Pojest ću te – to ti ponovim najmanje 10 puta u danu.

Tek ti je 3 mjeseca, a već si velika. Mislila sam da ćeš do 4. mjeseca većinom ležati i gugutati, ali ti si odlučila nešto sasvim drugo.

Prekini tako brzo rasti.

Voli te,
mama

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *