Igra

Nisam nikada toliko koncentrirano nešto radila kao kada se igram sa Julijom. Njezine igre nisu samo zabava. Ona živi to, razvija se, upija i zapisuje svaki pokret, osjećaj negdje u svojem mozgu. Uz nju postajem kreativna, pažljiva i više posvećena svemu što radim. Uči me živjeti sada i ovdje jer sve će ovo proći jako brzo.

Nekada se probudi i odjednom izgovara nešto što do sada nije, odjednom rukicama hvata teške zvečke i bez problema ih čvrsto drži i igra se s njima. Tako će odjednom i propuzati, pa prohodati i već ćemo je upisivati u prvi razred osnovne škole. Teško je živjeti u trenutku. Često me ponesu razmišljanja o prošlosti koja me previše zaokupljaju. Da ne pričam o planiranju koje je jedno veliko zlo. Ništa ne treba planirati dalje od par dana. Ti jasni planovi su veliki gubitak vremena jer život ide, moja Julia raste pored mene dok ja gledam daleko ispred sebe umjesto u nju.

Ovo će možda zvučati smiješno, ali imam podsjetnike kroz dan – dati Juliji kapi, popiti željezo i meditirati. Vibracija me podjseti da nešto od toga moram uskoro napraviti. Meditacija zuvči možda jako alternativno, ali zapravo nije. To je samo minuta ili koliko god vremena treba da se vratite u sebe i sadašnje vrijeme. Žalosno je što me uređaj treba podsjetiti na te stvari, ali samo tako to zbilja i napravim. Kakva god situacija bila, probam stati i zažmiriti. U tim trenucima duboko udahnem kroz pluća i trbuh i izdahnem nazad. Nakon toga vizualiziram nešto što me veseli i potiče da idem hrabro dalje. Malo neobična usporedba, ali nekada kada sam pušila, tih 5 minuta dubokog udisanja, izdisanja i razmišljanja radilo je za mene sličnu stvar.

Meditirajte, budite prisutni, volite, ljubite se, grlite i najviše od svega – igrajte se.

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *