Letter no.3

Slatka Julia,

Ove godine zima je nevjerojatno topla. Danas je zahladilo i palo malo snijega. Upravo uspavano cicaš, a ja ti pišem. Držim te jednom rukom dok drugom tipkam. Svašta sam naučila raditi jednom rukom od kada te imam. Kuham, perem, pospremam, slažem,… a ti veselo promatraš. Nije mi teško, dok god si ti meni nasmijana.
Tek si napunila 3 mjeseca, a već se okrećeš sama na trbuh! Nedavno si se počela smijati na glas i sada te ja i tata stalno pokušavamo nasmijavati. Po cijele dane mi nešto pričaš, a ja ti neumorno odgovaram. Ne spavaš baš po danu i to me ne veseli jer kako se bliži večer, ti postaješ jako nervozna. Samo bi se nosila i cicala, a nekada ni to ne pomaže. Onda te zabundamo i iznesemo na balkon, pa spavaš barem kratko prije glavnog večernjeg spavanja. Nakon tog kratkog spavanja koje najčešće traje od 5 do 15 minuta, ti se budiš i protežeš kao da si spavala 9 sati u komadu. A onda se nasmiješ i sve je ponovo okupano suncem. I cvijeće raste. I leptiri lete.

Kažu da su dani dugi, a godine kratke sa djecom. Nisu mogli bolje sročiti.

Dok sam te gledala danas, razmišljala sam o tome kako sam se bojala imati te. Nisam vjerovala da ću moći biti dobra mama, nisam mislila da ću se znati brinuti o tebi. Nikada nisam imala toliku obavezu u životu. Do sada sam svemu mogla reći – dosta i otići. Uvijek sam mogla uzeti pauzu i odgoditi sve za poslije. Moram ti reći da sam puno puta u životu mislila da nešto neću moći, a onda sam se odvažila i krenula. Draga moja Julia, svaki put je vrijedilo. Nemoj se nikada bojati napraviti nešto što misliš da želiš i da možeš. Što je najgore što se može dogoditi? Ako i propadne sve, to je isto kao da nisi niti pokušala, samo ovako imaš iskustvo koje će ti dobro doći nekada poslije. Ja ću uvijek biti uz tebe, zato me slobodno pitaj što god ti se mota tvojom lijepom glavicom i ja obećajem da ću ti pokušati pomoći.

Voli te,
mama

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *