Letter no.1

Draga Julia,

Vani pada kiša i upravo te gledam kako spavaš u kolicima pored mene. U pozadini nam svira lagani jazz. Nježna si i mirišljava kao latica ruže. Čak sam te mislila nazvati Latica, ali ipak si na kraju Julia. Nije te lako uspavati i držati uspavanom, ali trudim se draga moja kćeri. Vesela si i uvijek tražiš razlog da se nasmiješ pa tako nasmiješ i mene, koliko god umorna bila. Ne voliš biti sama i ne voliš spavati u svom krevetiću, voliš biti između mene i tate. Nekada se u noći probudiš, kao da samo provjeriš jesmo li uz tebe i nastaviš spavati. Voiliš se nositi, a sve si teža! Zato te nosim u marami koju svežem oko sebe. I tu voliš biti, a volim i ja bebo moja. Svi pričaju kako sam luda što te uspavljujem noseći i pjevajući, svi kažu da sam te krivo naučila što te nosim u marami, ali reći ću ti jednu stvar – nemoj nikada slušati druge, slušaj samo sebe i svoje srce.  Još dok si u trbuhu bila, reagirala si na svaki moj lagani dodir, moje pjevanje, moje polagano plesanje. Zato bebo, zato te volim blizu, da uživaš i da rasteš u nježnosti, ljubavi, dodirima i poljupcima.
O Bože, ima li išta ljepše od ovoga? Mislim da nema. Mislim da nema ništa ljepše, nježnije, nevino, čisto i slađe od tebe ljepotice i ljubavi moja.

Nadam se da si sretna Julia, nadam se da znaš da te volim do mjeseca i nazad. Ako si nekada osjetila neku ružnu emociju, oprosti. Možda sam samo bila umorna. Vjerojatno sam bila umorna i skupilo se svega.

Voli te,
mama

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *