Nova godina

01.01.2018. je stigao, a mi smo nakon neprospavane noći rano ujutro završili na Srebrnjaku. To je treća noć da nismo spavali zbog Julijinog kašljanja. Ispostavilo se da je ipak uspjela pokupiti nešto od čega boluje cijeli Zagreb – kašljanje, kihanje, pun nos i lagana temperatura.
Vozimo se tako ujutro, a grad prazan. Svi spavaju ili se oporavljaju od lude noći. Kako se samo situacija promijeni od jedne Nove do druge. Prošle godine smo u ovo vrijeme u Beogradu ispijali fina pića u opuštenoj atmosferi sa prijateljima, a ja sam za Nova zaželjela da nam ovaj put sve prođe u redu i da rodim bebicu koju toliko želimo.

U autu je Julia toliko jako kašljala da je nisam mogla staviti u sjedalicu. Ležala je na mojim prsima i uspavano gledala samnom kroz prozor. Nova godina, taj datum te natjera na razmišljanje. Pitala sam se hoću li izdržati ovo? Nespavanje, nošenje Julije većinu dana, bolovi leđima, u rukama, u glavi. Hoću li joj moći pomoći? Hoću li moći biti mama kada joj to najviše treba? Ja sam ta koja joj pruža mir, utjehu i sigurnost. Slušala sam koliko je ovo teško, ali osjetiti to je sasvim nešto drugo.

Stigli smo na hitnu gdje su nas ljubazno primili i nakon pregleda poslali da ležimo na odjelu par dana dok se stanje malo ne popravi. Do tada sam mislila da mi je teško, ali onda je postalo još teže. Djeca na odjelu uglavnom plaču ili vrište. Naravno, ima i trenutaka kada je tišina i čuje se razgovor i smijeh, ali moje uho je postalo preosjetljivo na dječji plač, pogotovo onaj koji doziva mamu. U sobi je sa Julijom bila još jedna mala beba koja je isto nadrapala kao i ona. Zajedno su kašljali, inhalirali se, pa još gore kašljali. Preživjeli smo dan. Još samo da je uspavam, pa da barem pola sata sklopim oči do slijedeće epizode kašljanja. No u sobu nam je stigla još jedna beba koju je mama ostavila preko noći i većinu dana samu.  Plakanje te bebe dovelo me do još nepoznatog stanja svijesti gdje sam se prisilno iskopčala jer bi inače poludila. To nikada nisam znala, do tog trenutka. Beba je napokon zaspala, onda i Julia, a onda i ja. Do prvog kašljanja. Tako su nam dani prolazili sve dok nismo stigli doma gdje je uslijedio slom. Umor, migrena i vrtoglavica. Slijedeće jutro sam shvatila da me grlo boli kao nikada do sada i glava puca od sinusa.

Prošlo je par dana od Nove. Stanje se poboljšava ali u malim koracima. Izdržala sam, preživjela sam i to. Neprestano plakanje i gušenje u kašlju. Iscrpljenost i bolest. Danas sam stala u jednom trenutku, zažmirila i osvijestila trenutak u kojem sam – sat, dan, mjesec, godina, grad, kvart, stan, ja. Tu sam, prisutna sam i ja to mogu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *